Preci ovih mačaka živjeli su u sjevernoj ruskoj luci na Bijelom moru, Arhangelsku.
Jednoliko plave, snažne, zdrave i otporne, privukle su engleske mornare koji su ih često trgovačkim brodovima donosili kući.
Već od 1875. god. postoje zapisi o izložbama na kojima su bile brojne ruske plave mačke tada još pod nazivom “arhangelske mačke”. Gospođa Carew Cox je prvi ozbiljni uzgajivač koji se uspio dovesti u vezu s ruskim plavim mačkama čak i danas priznate jednobojne kratkodlake mačke, posebno one plave.
Ipak, pri kraju 19. st ruska plava mačka nije bila potpuno definiranog izgleda budući je iz Rusije stizalo više elegantnih ali i nešto snažnijih i zdepastijih mačaka. Razlika je bila najočitija u kvaliteti dlake, vrlo su rijetke imale kvalitetu dlake sličnu današnjoj.
Na žalost tada su se sve plave mačke natjecale zajedno u istoj kategoriji i zdepastija britanska redovito je pobjeđivala elegantnu ruskinju. Tek od 1912. god. ruske mačke se ocjenjuju odvojeno od britanskih.
1918. god. dolazi do Ruske revolucije što rusku plavu mačku čini prilično nepopularnom pasminom u to vrijeme, te se do II svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina. Tek 1945. god. skupljeno je nekoliko mačaka ali zbog malog broja morala se u uzgoj uvesti nova pasmina. Izbor je pao na blue point sijamku ( sa plavim oznakama). Ova činjenica je uvjetovala ponovni brzi rast ruskih plavih mačaka, ali i promjenu u građi naravi. 1962. god. službeni standard gotovo se nije razlikovao od standarda orijentalnih plavih mačaka, čak je i gusta dlaka karakteristična za rusku plavu gotovo iščeznula.
1960. god. nekoliko engleskih uzgajivača pokušalo je i uspjelo odvojiti rusku plavu od orijentalne mačke. Ali nije samo u Velikoj Britaniji ova mačka privukla pažnju.Kasnih 40-tih ova mačke se uzgajala u Americi i skandinavskim zemljama.
Današnji uzgajivači vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih mačaka zaslužan za duboku zelenu boju očiju, a engleski za boju i kvalitetu dlake.
Zanimljivo je napomenuti da se i današnji standardi ruske plave razlikuju u raznim udrugama ne samo u građi tijela, nego i u boji. Naime, u Engleskoj, Australiji i New Zelandu dozvoljene si i druge boje.
Tijelo ruske plave mačke je čvrsto i mišićavo, ali uz to ipak elegantno i vitko. Šape su male, ovalne, noge su duge, a rep je vrlo dug i sužen pri vrhu. Najvažnije karakteristike ruske plave mačke nalazimo u obliku glave, te boji i strukturi dlake; naime prijelaz nosa u čelo mora biti ravan bez “stopa” (flat-topped skull) a profil nosa lagano izbočen. Oči su zelene bademastog oblika. Jedinstvena je i dlaka koja je dvostruka, kratka, gusta i svilena koja nikada ne smije biti previše polegnuta uz tijelo. Poželjne su što svjetlije nijanse plave boje, ali najvažnija je jednoličnost boje, te osobit srebrni sjaj. Kao kućni ljubimci nježnije su i rezerviranije od drugih kratkodlakih mačaka. Iako su živahne i razigrane uvijek su dostojanstvenog držanja. Glasaju se vrlo tihim mijaukom i u pravilu su vrlo privržene vlasniku što ih uz prirodnu skladnost, te gotovo nikakav gubitak vremena za održavanje dlake čini idealnim kućnim ljubimcem.
U Hrvatskoj je uzgoj ove pasmine prije desetak godina započela dr. Miroslava Stiplošek sa kvalitetnim izložbenim parom, te ukoliko želite možete bez problema pronaći izložbene ruske plave mačke i kod nas.
Jednoliko plave, snažne, zdrave i otporne, privukle su engleske mornare koji su ih često trgovačkim brodovima donosili kući.
Već od 1875. god. postoje zapisi o izložbama na kojima su bile brojne ruske plave mačke tada još pod nazivom “arhangelske mačke”. Gospođa Carew Cox je prvi ozbiljni uzgajivač koji se uspio dovesti u vezu s ruskim plavim mačkama čak i danas priznate jednobojne kratkodlake mačke, posebno one plave.
Ipak, pri kraju 19. st ruska plava mačka nije bila potpuno definiranog izgleda budući je iz Rusije stizalo više elegantnih ali i nešto snažnijih i zdepastijih mačaka. Razlika je bila najočitija u kvaliteti dlake, vrlo su rijetke imale kvalitetu dlake sličnu današnjoj.
1918. god. dolazi do Ruske revolucije što rusku plavu mačku čini prilično nepopularnom pasminom u to vrijeme, te se do II svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina. Tek 1945. god. skupljeno je nekoliko mačaka ali zbog malog broja morala se u uzgoj uvesti nova pasmina. Izbor je pao na blue point sijamku ( sa plavim oznakama). Ova činjenica je uvjetovala ponovni brzi rast ruskih plavih mačaka, ali i promjenu u građi naravi. 1962. god. službeni standard gotovo se nije razlikovao od standarda orijentalnih plavih mačaka, čak je i gusta dlaka karakteristična za rusku plavu gotovo iščeznula.
1960. god. nekoliko engleskih uzgajivača pokušalo je i uspjelo odvojiti rusku plavu od orijentalne mačke. Ali nije samo u Velikoj Britaniji ova mačka privukla pažnju.Kasnih 40-tih ova mačke se uzgajala u Americi i skandinavskim zemljama.
Današnji uzgajivači vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih mačaka zaslužan za duboku zelenu boju očiju, a engleski za boju i kvalitetu dlake.
Zanimljivo je napomenuti da se i današnji standardi ruske plave razlikuju u raznim udrugama ne samo u građi tijela, nego i u boji. Naime, u Engleskoj, Australiji i New Zelandu dozvoljene si i druge boje.
Tijelo ruske plave mačke je čvrsto i mišićavo, ali uz to ipak elegantno i vitko. Šape su male, ovalne, noge su duge, a rep je vrlo dug i sužen pri vrhu. Najvažnije karakteristike ruske plave mačke nalazimo u obliku glave, te boji i strukturi dlake; naime prijelaz nosa u čelo mora biti ravan bez “stopa” (flat-topped skull) a profil nosa lagano izbočen. Oči su zelene bademastog oblika. Jedinstvena je i dlaka koja je dvostruka, kratka, gusta i svilena koja nikada ne smije biti previše polegnuta uz tijelo. Poželjne su što svjetlije nijanse plave boje, ali najvažnija je jednoličnost boje, te osobit srebrni sjaj. Kao kućni ljubimci nježnije su i rezerviranije od drugih kratkodlakih mačaka. Iako su živahne i razigrane uvijek su dostojanstvenog držanja. Glasaju se vrlo tihim mijaukom i u pravilu su vrlo privržene vlasniku što ih uz prirodnu skladnost, te gotovo nikakav gubitak vremena za održavanje dlake čini idealnim kućnim ljubimcem.
U Hrvatskoj je uzgoj ove pasmine prije desetak godina započela dr. Miroslava Stiplošek sa kvalitetnim izložbenim parom, te ukoliko želite možete bez problema pronaći izložbene ruske plave mačke i kod nas.
GLAVA:oblik kratak klin duga i plosnata lubanja. Konveksnog profila. Čelo i nos čine konveksni kut u visini obrva, čelo ravno,
nos ravan, jastučići za brkove jako naglašeni, brada jaka.
UŠI:velike i prilično zašiljene, široke na osnovi. Koža uške je tanka
i prozirna. Smještene su okomito na glavi.
OČI:velike, bademaste široko razmaknute, blistavo zelene boje.
TIJELO:dugačko, kosti srednje građe, skladnog izgleda i rasta.
NOGE:visoke i nježne građe, šape malene i ovalne.
REP:prilično dugačak i sužava se prema vrhu.
KRZNO:kratko, gusto i nježno, mekano, plišasto neznatno uzdignuto
od kože. Duplo krzno. Plavo-sive je boje sa srebrnastim sjajem (poželjna je srednje plavo-siva boja).
Nosno ogledalo plavo-sive boje, jastučići na šapama boje lavande.
Nosno ogledalo plavo-sive boje, jastučići na šapama boje lavande.
Postovi
0 komentari:
Objavi komentar