Dirofilarioza

Dirofilarioza je bolest pasa i rjeđe mačaka uzrokovana srčanim parazitom Dirofilaria immitis

U medijima se u zadnje vrijeme javljaju informacije o pojavi „tropskih crva“ koji izlaze iz očiju ljudi. Kako bi javnost bila što kvalitetnije informirana o opasnostima bolesti  ljudi i životinja, u nastavku članka donosimo osnovne informacije o parazitu. 
Hrvatski veterinarski institut, Laboratorij za parazitologiju, provodi morfološko i molekularno dokazivanje navedenih parazita u životinja i ljudi.Dirofilarioza je bolest pasa i rjeđe mačaka uzrokovana oblićima roda Dirofilaria.  Srčani crv Dirofilaria immitis (slika 1) parazitira u desnom srcu, plućnim arterijama te stražnjoj šupljoj veni dok Dirofilaria repens (Slika 2.) koja uzrokuje potkožnu dirofilariozu parazitira u potkožju. Prenose ih komarci iz rodova Culex, Aedex i Anopheles.
Ženke Dirofilarije immitis su dugačke 25- 30 cm, dok su mužjaci upola manji. Nakon parenja polažu ličinke – mikrofilarije (slika 3) u krvotok, te one slobodno cirkuliraju krvlju dok ih ne usiše komarac prilikom hranjenja. U Malpigijevim cjevčicama komarca nastavlja se razvoj i sazrijevanje ličinki do invazijske ličinke trećeg stupnja (L3). Prilikom ponovnog sisanja krvi ličinke (L3) ulaze u nositelja gdje postupno sazrijevaju i kao nezreli odrasli oblici odlaze u srce (D. immitis) odnosno u potkožnom tkivu (D. repens) gdje se pare i polažu mikrofilarije koje cirkuliraju krvotokom do 18 mjeseci. Odrasle ženke D. repens su duge 10-17 cm , a mužijaci 5-7 cm.
Srčana dirofilarioza je kroničnog tijeka. Večina pasa ne pokazuje kliničke znakove mjesecima i godinama bez obzira na prisutnost adulta. Pojava znakova bolesti ovisi o broju parazita, individualnoj reakciji organizma na invaziju, veličini pasa te njihovoj fizičkoj aktivnosti. Oštećenje krvnih žila znatno je teže u pasa koji su podvrgunti intenzivnom treningu i stalnoj fizičkom naporu.
Blagi oblik bolesti očituje se bržim umaranjem pasa tijekom fizičke aktivnosti i može biti popraćena kašljem. Opće zdravstveno stanje pasa nije značajnije promijenjeno za razliku od uznapredovalog oblika bolesti koji se očituje dugotrajnim kašljem te različitim stupnjevima otežanog disanja, općom slabošću, a ponekad i gubitkom svijesti. Disanje je ubrzano i za vrijeme mirovanja, a primjetna je i animeja. U kasnijoj fazi bolesti, sa razvojem kongestivnog zatajivanja desnog srca dolazi do nakupljanja tekućine u abdomenu (ascites), edema nogu, mršavosti, dehidracije i općeg lošeg stanja pasa. U manjih pasmina pasa simptomi su teži. Često dolazi do premještanja adulta iz plućnih arterija, zbog. plućne hipertenzije u desno srce u područje trikuspidalnih zalistaka kada se razvija „kavalni sindrom“. 

Plućna tromboembolija se javlja kao posljedica ugibanja adulta ili agresivnog liječenja.
Invazija pasa uzrokovana s vrstom D. repens gotovo da ne uzrokuje pojavu kliničkih simptoma stoga je klinički nalaz oskudan. Nalaz mikrofilarija u krvi se često opisuje kao „slučajan“ nalaz. Odrasle jedinke mogu izazvati stvaranje čvorićau potkožju, a mikrofilarije mogu uzrokovati blage kožne promjene i lokalizirani svrbež. Prema novim istraživanjama gotovo 50% invadiranih pasa će razviti kožne promjene kojima domira svrbež tijekom 6 mjeseci od pojave mikrofilarija. Opisana su i oštećenja organa uslijed velikog broja mikrofilarija.

Dijagnoza se postavlja nalazom mikrofilarija u krvi (Knottov test) ili specifičnim serološkim testovima kojima se odkazuju antigeni D. immitis. Za dokazivanje D. repens ne postoje komercijalni testovi stoga se mikrofilarije dokazuju Knottovim testom.  

Kastriranje - Steriliziranje

Kastriranje - Steriliziranje
Mačke ovuliraju (otpuštaju zrela jajašca iz jajnika) na poticaj, tada su spremne za parenje i trudnoću. Ako nije došlo do parenja s mužjakom, sljedeći ciklus tjeranja počinje ponovno nakon nekoliko tjedana i to se ponavlja sve dok se ne spari s mužjakom.
Nesterilizirane mačke često pate od tumora reproduktivnih organa, tumora jajnika i mliječnih žljezda, kroničnih infekcija mokračnog mjehura i gnojne upale maternice.
Sterilizacijom mačke (mužjaci se kastriraju) uklanjaju se reproduktivni organi. Ovariohisterektomijom uklanjaju se i jajnici i maternica, a to je zahvat koji bih preporučila u Vašem slučaju. Postoji i mogućnost podvezivanja jajnika ligaturom, ženka se i dalje tjera ali ne može ostati gravidna i podložna je bolestima genitalnog trakta (prethodno navedene infekcije i tumori).

Zahvat ovariohisterktomije obavlja veterinar a životinja mora biti pod općom anestezijom. 12 sati prije zahvata ne smije jesti i piti; naime ako je jela prije anestezije, za vrijeme zahvata dolazi do podražaja povraćanja i aspiracije istog sadržaja - tj. gušenja. Držite se uputa veterinara uvijek i dosljedno. Nakon zahvata, operacije zbog koje se otvara trbušna šupljina i vidljiva je postoperativna rana dužine oko 4 - 5 cm, mačka je mamurna slijedećih 24 sata. Nikako je nemojte hraniti na silu, osigurajte joj lako dostupnu vodu i ležaj u nekom mirnijem i toplom kutu stana.
Sterilizacija ima za posljedicu promjene u razini hormona zbog čega dolazi do promjene ponašanja, mačke su mirnije i nisu sklone "skitanju", više borave uz svoje vlasnike, životni vijek im je duži nego u nesteriliziranih mačaka, ali su sklone debljanju jer se manje kreću. Nakon sterilizacije posvetite svojoj mački još više pažnje i igrajte se s njom što više, nabavite igračkice, grebalice i ostale zanimacije koje će Vašu ljubimicu održati aktivnom. Za sterilizirane mačke postoji i specijalna hrana unutar superpremium programa (Hill's, Eukanuba, Royal Canin) koja je prilagođena potrebama kućnih i steriliziranih mačaka.
Mačke (ženke) se steriliziraju u dobi od 6 mjeseci starosti ili u bilo kojoj životnoj dobi kasnije, dok se za mužjake preporuča kastracija u dobi 8 - 12 mjeseci. Zahvat sterilizacije obavljaju sve veterinarske ambulante, obratite se Vama najbližoj i dogovorite detalje (cijena zahvata se kreće od 400,00 kuna na dalje).

Cjepljenje vašeg ljubimca

Što su točno cjepiva? Cjepivo je pripravak koji sadrži umrtvljene ili inaktivirane uzročnike bolesti koji dalje imaju sposobnost aktivirati organizam i imunološki sustav. Drugim riječima, davanjem vakcina potiče se imunološki sustav na stvaranje antitijela.
Stvaranje antitijela postiže se redovitim cijepljenjem jednom godišnje jer većina cjepiva ‘traje’ oko godinu dana. Ukoliko mačka ikada bude izložena stvarnoj bolesti, njegov/njen imunološki sustav je tada spreman prepoznati bolest, u potpunosti je pobijediti ili drastično smanjiti njen učinak.

Koliko je cjepivo važno za zdravlje moje mačke? Ukratko, cjepiva su vrlo važna u brizi za zdravlje vaše mačke. No, nije nužno da se svaka mačka cijepi protiv svake bolesti. Zato je važno razgovarati s veterinarom u vezi nužnih cijepljenja za vašu mačku. Čimbenici koje treba uzeti u obzir su dob, povijest bolesti, okoliš i način života. Većina veterinara preporučuje nešto što možemo nazvati temeljnim cjepivom za zdravlje mačaka.
Što su osnovna cjepiva? Američka udruga mačjih veterinarskih stručnjaka (American Association of Feline Practitioners) razlikuje dvije vrste cjepiva – osnovna i dodatna. Osnovnim cjepivima smatraju se ona koja su životno važna za sve mačke te štite od panleukopenije (mačićaka), mačjeg Calici virusa, mačjeg herpesa virusa tipa I (rinotraheitisa) i bjesnoće. Dodatna cjepiva se mački daju ovisno o načinu života; to su cjepiva za virus mačje leukemije, Bordetella (uzrokuje infekcije gornjih dišnih puteva koje mogu biti opasne po život) i Chylamydophila Felis (uzrokuje klamidiozu koja je najčešće uzročnik kroničnih konjuktivitisa, posebice u mladih mačaka). Vaš veterinar može odrediti koja cjepiva su najbolja za vašu mačku.
Je li u Hrvatskoj obvezno cijepljenje mačaka? U Hrvatskoj nije obvezno cijepljenje mačaka, no veterinari preporučuju cijepiti mačku osnovnim trovalentnim cjepivom (koje uključuje zaštitu od Calici virusa, panleukopenije i rinotraheitisa), a ukoliko mačka ima pristup vanjskom okolišu preporuča se i cijepljenje protiv bjesnoće.
Koliko često bi se moja odrasla mačka trebala cijepiti? Vaš veterinar može odrediti najbolji raspored cijepljenja za vašu mačku. To ovisi o vrsti cjepiva, dobi mačke, povijesti bolesti, okolišu i životnom stilu. Odrasle mačke se nadocjepljuju ponovno svake godine.
Kada bi se moje mače trebalo cijepiti? Mama mačka na mačiće može prenijeti antitijela ako je cijepljena ili ako je preboljela bolest (u ovom posljednjem slučaju će razviti imunitet do kraja života). Kada je mačić star oko šest do osam tjedana, vaš veterinar može početi s cjepivom u intervalima od tri ili četiri tjedna do šesnaestog tjedna starosti.

Kakvi su rizici povezani s cijepljenjem? Cjepiva bi trebala blago stimulirati imunološki sustav životinje kako bi se stvorila zaštita od određenih zaraznih bolesti. Ta stimulacija može stvoriti blage simptome, od boli na mjestu uboda do groznice i alergijske reakcije. Postoje i druge, manje česte nuspojave poput tumora na mjestu injektiranja i imunološke bolesti povezane s cijepljenjem. Važno je shvatiti da su cjepiva spasila brojne živote, a igraju ključnu ulogu u borbi protiv zaraznih mačjih bolesti. Kao i kod bilo kojeg medicinskog postupka, postoji mala šansa za nuspojave. U većini slučajeva, rizici su puno manji od rizika same bolesti. No, važno je razgovarati s veterinarom o povijesti bolesti vaše mačke prije nego što je cijepite.
Na kakve simptome trebam obratiti pažnju? Većina mačaka nema nuspojava cijepljenja. Reakcije na cjepivo su obično kratkotrajne i manifestiraju se u manjoj mjeri.
Klinički znakovi uključuju: groznicu, inerciju, gubitak apetita, povraćanje, proljev, otekline i crvenilo na mjestu ubrizgavanja te hromost.
Što trebam učiniti ako mislim da moja mačka ima nuspojave na cjepivo? Ako sumnjate da vaša mačka ima reakciju na cjepivo, odmah nazovite svog veterinara.

Toksoplazmoza

TOKSOPLAZMOZA

 Bolest o kojoj vlasnici mačaka nerado pričaju, a evo i zašto!


Bolna tema za sve vlasnike mačaka, posebno onih koji u svom domu iščekuju dolazak bebe, zove se toxoplasma gondii - izuzetno opasan parazit, posebno za trudnice. Mačke važe za glavne prenosioce toksoplazmoze, stoga svaki lekar preporučuje da se iz kuće u kojoj boravi trudnica mačke izbacuju napolje, posebno one koje često borave izvan kuće


KAKO SE PRENOSI?

Najčešći način prenošenja je kontakt sa fekalijama zaražene mačkeMačke su primarni prenosioci i one se inficiraju tako što pojedu glodare i ptice zaražene ovim parazitom. Kada mačka svari zaraženo meso, toxoplasma gondii se razmnožava u crevima mačke i proizvodi milione jajašaca koja se zovu oociste. Oociste ostaju infektivne u vodi ili vlažnom tlu oko godinu dana. Ljudi se zaraze kada dođu u kontakt sa oocistama i slučajno ih unesu u digestivni sistem, na primer dok prazne mačju kutiju sa peskom, igraju se u kontaminiranom pesku, rade u bašti ili pojedu neoprano povrće i voće koje se navodnjava vodom u kojoj se nalazi zaraženi mačji izmet.
Dr Petrović kaže da je mogućno da se zaraza prenese konzumiranjem sirovog ili nedovoljno kuvanog mesa. Kada goveda, ovce ili druga stoka pasu na područjima kontaminiranim mačjim izmetom, oni postaju prenosioci bolesti.
Prenošenje sa majke na plod je mogućno i tokom trudnoće, a zabeleženo je prenošenje sa čoveka na čoveka transfuzijom derivata krvi i transplantacijom organa.
Domaći veterinari tvrde, što su pokazala i neka istraživanja koja su rađena u Americi, da je veća verovatnoća da će se ljudi inficirati toksoplazmom putem sirovog mesa nego putem mačijeg izmeta. Kod nas nije u toj meri zastupljen običaj da se jede sirovo ili polusirovo meso, ali ljudi mogu da se inficiraju i konzumiranjem neopranog voća i povrća.

SIMPTOMI

Statistika kaže, da četiri od 10 trudnica zaraženih toksoplazmozom može imati blage simptome: malaksalost, umor, lako povišenu temperaturu, uvećane limfne čvorove, bolove u mišićima. Kod preostalih zaraženih trudnica (60%) infekcija prolazi bez simptoma. Najproblematičnije u tim slučajevima je što se i fetus (plod) inficira, a najčešći simptomi su zastoj u rastu ploda, spontani pobačaj, prevremeni porođaj.
Posledice kod novorođenčeta i odojčeta koje se inficiralo tokom intrauterinog života mogu biti oštećenja mozga ( zaostatak u psiho-motornom razvoju, konvulzije, nevoljni nekontrolisani pokreti očiju), oštećenje vida, pojava ospi po koži, žutica, uvećana jetra i slezina. Kod osoba sa oslabljenim odbrambenim snagama organizma, naročito osobe sa HIV infekcijom, simptomi su uvećani bezbolni limfni čvorovi, najčešće na vratu, lako povišena telesna temperatura, uvećana jetra i slezina, takođe ospe po koži, smetnje u vidu – objašnjava dr Petrović.

TERAPIJA

Terapiju uvek mora odrediti lekar, a pre toga je potrebno potvrditi infekciju određivanjem antitela na Toxoplasma-u gondii u krvi. Akutna infekcija toxoplazmom kod trudnice se leči antibiotikom Spiramycin. Deca sa kongenitalnom toksoplasmosom se leče kombinacijom Pyramethamina (antiparazitarnog leka) i sulfonamida (antibiotik) uz dodatak folne kiseline.

PREVENCIJA

Dr Petrović iz Bel Medic-a savetuje nošenje rukavica kada se radi u bašti ili sa zemljom, kao i da je ruke neophodno uvek oprati sapunom i vodom, a posebno pre pripreme hrane.
Ne savetuje se konzumiranje sirovog ili nedovoljno pečenog mesa. Nakon pripreme sirovog mesa, preporučuje se temeljno pranje daske za sečenje i kuhinjskog pribora u toploj vodi sa deterdžentom i ispiranje. Potrebno je temeljno pranje svog voća i povrća. Ukoliko je moguće oljuštiti voće pre konzumiranja. I u slučaju da imate kućnu mačku, savetuje se da ona boravi u zatvorenom prostoru i da se hrani konzervisanom hranom za mačke, ne sirovim mesom. Uvek nosite rukavice kada čistite ili menjate pesak u kutiji za mačku – kaže dr Ivana Petrović.

Mačke u religiji i mitologiji

Mačke u religiji i mitologiji
Povezanost ljudi i mačaka dovela je do njenog pojavljivanja u mitologiji i legendama više kultura, uključujući drevnu egipatsku,kinesku i nordijsku. U egipatskoj mitologiji postojala je božica Bast, koja je, inače, bila božica u obliku domaće mačke, ali kad bi bila bijesna, pretvorila bi se u ratobornu lavicu Sekhmet. Mačka je za Egipćane bila sveta životinja koju su, kad bi mačka uginula, mumificirali.
Dok su u srednjem vijeku u Europi mačke ubijane zbog sumnje da su povezane sa Sotonom, u islamskim državama ih se poštovalo zbog redovitog održavanja čistoće. Mačke su, zapravo, jedine životinje kojima je dopušten ulazak u džamiju. ProrokMuhammed je toliko volio svoju mačku Muezzu, da je jednom prilikom, kako ne bi probudio ljubimicu koja je spavala na rukavu njegove košulje, odrezao rukav i otišao na molitvu. Često je držao govor gladeći mačku u krilu. Nekoliko papa je posjedovalo mačke a među njima je i papa Benedikt XVI.. U Japanu, bijela mačka Maneki smatra se simbolom sreće, a zbog toga se naziva Sretna mačka, te se čak koristi kao "kasica" za prikupljanje novca.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Okus

OKUS
Po istraživanju National Geographica od 8. prosinca 2005., mačke ne mogu okusiti slatku hranu zbog greške u genu za recepciju slatkoće. Neki znanstvenici smatraju da je to povezano sa prirodnom prehranom mačke koja je bogata bjelančevinama, iako je nejasno je li to uzrok ili posljedica.


https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Dodir

DODIR
Mačke imaju mnogo jakih dlačica koje su posebno izražene u četiri reda iznad gornje usne ("brkovi"), po nekoliko na svakom obrazu te, zatim, kao čuperci iznad očiju i čekinje na bradi. Mogu se nalaziti i na zglobovima i slične su onima koje čine trepavice. "Brkovi" (vibrissae) pomažu mački oko navigacije i osjećaja. One mogu otkriti veoma male promjene u zraku koje ukazuju mački na stvari koje ne vidi. Dva gornja reda brkova mogu se pomjerati neovisno od donjih za preciznije mjerenje. Smatra se da se mačka oslanja na svoje brkove kada se nađe u magli. Također joj pomažu da procijeni može li se negdje smjestiti ili povući. Oni su i pokazatelj mačkinog raspoloženja. Kada su okrenuti naprijed znači da je mačka radoznala i prijateljski raspoložena, a kada su opušteni znači da je agresivna ili se brani. U Njemačkoj ljudi smatraju da, ako se mačka čisti ili umiva, da to zapravo najavljuje dolazak skore oluje.

Među svim životinjama imaju najbolji osjećaj ravnoteže. Kod pada s visine od 2-3 m iz bilo kojeg položaja će se okrenuti nogama prema dolje prije nego ispruženih šapa doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi kao kormilo. Mačka može skočiti samo s manje visine, jer pad s velike visine uvelike joj škodi, a pad s još veće visine je velika opasnost za mačku.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Njuh

NJUH
Osjetilo mirisa domaće mačke je četrnaest puta jače od čovjekovog, a u nosu imaju dvostruko više stanica za miris od ljudi, što znači da mogu nanjušiti predmete koje čovjek inače i ne osjeća. One također imaju i organ za njuh pri vrhu njihovih usta zvani vomeronasal ili Jakobsonov organ. Kada mačka nabora gubicu, niže k bradi, i opusti jezik, otvara se put za vomeronasal. Takav uzraz lica se često opisuje kao ruganje.


https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Sluh

SLUH
Ljudi i mačke imaju sličan prag sluha na nižem dijelu ljestvice, ali mačke mogu čuti i zvukove vrlo visoke frekvencije, čak bolje i od pasa. Mačke mogu čuti 2 oktaveviše od ljudi, i polovinu oktave više od pasa. Sluh im je osjetljiviji od psećeg i tri puta bolji od ljudskog. Kada nešto sluša ona će, zahvaljujući tome što u svakom uhu ima čak 32 mišića, uši usmjeriti u pravcu izvora zvuka, a također može pomjerati uši neovisno jedno od drugog i to naprijed, nazad i ukoso, kako bi otkrile izvor zvuka. Mačke mogu (s greškom do 7,5 cm) odrediti točnu lokaciju zvuka proizvedenog u daljini od jednog metra, što može biti vrlo korisno u lovu.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Vid

VID
U mraku vide 50% bolje od ljudi, zahvaljujući velikoj gustoći receptora što stanice mrežnice čini posebno osjetljivim na svjetlo, dok im je dnevni vid lošiji od noćnog. Mačke u prosjeku imaju vidno polje od 200°, što je usporedno čovjekovih 180°, s binokularnim poljem (koje preklapa slike oba oka) užim od čovjekovog. Mačke, kao i psi, posjeduju tapetum lucidum koji odbija dodatnu svjetlost u mrežnicu. Dok tapetum lucidum povećava sposobnost vida pri slaboj svjetlosti, s druge strane umanjuje oštrinu vida pri obilnoj svjetlosti. Tapetum i ostali mehanizmi mački daju umanjenu osjetljivost na svjetlost, koja iznosi sedam puta manje od one kod čovjeka. Umjesto dijela oka pod nazivom fovea koje ljudima daje oštrinu centralnog vida, mačke posjeduju centralnu vezu poznatiju kao vizualna linija. Mogu razlikovati boje, ali ne i slične nijanse.

Mačke posjeduju i treći očni kapak, odnosno tanku, prozirnu membranu koja prekriva oči sa strane. Može se vidjeti u trenutku kada mačka otvara oči, kao i kada je pospana ili zadovoljna. Ako je pak mačka neprekidno pokazuje, trebalo bi je odvesti kod veterinara. Boja očiju kod mačaka varira. Najčešće su to zlatna, zelena i narančasta. Plave oči najčešće se povezuju sa sijamskim mačkama, ali se mogu javiti i kod albino mačaka, te kod nekih pasmina dobivenih selekcijom u uzgoju. Ako mačka ima dva plava oka, obično je gluha, a ako su joj oči narančaste nema problema sa sluhom. Mačke kod kojih je jedno oko plavo, a drugo narančasto su obično gluhe na strani na kojoj se nalazi plavo oko.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Osjetila

Osjetila


Reflektiranje mačjih očiju
Iako mačja osjetila mirisa i sluha vjerojatno nisu toliko razvijena, kao npr. kod miša, u mnogim situacijama su bolja od čovjekovih. Ona zajedno sa njenim visoko razvijenim osjetilima vidaokusa i dodira čine mačku sisavcem koji jako dobro osjeća. Mačke imaju izraženo dobro razvijen čitav niz osjetila. Velike oči okrenute prema naprijed omogućuju joj dobar osjećaj za prostor i vrlo točnu procjenu udaljenosti, a naročito dobro registriraju brzo kretanje.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Osnovna obilježja mačke

OSNOVNA OBILJEŽJA

Odrasla mačka je od njuške do kraja trupa dugačka prosječno 60 cm, a k tome ima rep koji je kod ženki dug 25,2 cm, a kod mužjaka 26,9 cm cm. U ramenima je visoka 30-35 cm. Može biti teška do 10 kg s tim, da su mužjaci obično veći nego ženke. Poznato je da su neke mačke težile otprilike 23 kilograma zbog "prežderavanja". To ima vrlo negativan utjecaj na mačku. Također, za povoljno utjecanje na svoje zdravlje, osobito ako živi u zatvorenom prostoru, treba povremeno na dan izaći van na vježbanje (igru).
Ženka je obično teška otprilike 4 kg, a mužjak 5,5 kg. Domaće mačke žive oko 15-20 godina, iako su opisani i pojedinačni slučajevi da su doživjele 30 i više godina. Najpoznatija mačka, zvana Puss, živjela je 36 godina, od 1903. do 1939. godine.. Divlje mačke koje žive u urbanoj sredini često žive samo dvije godine ili manje. Divlje mačke u kolonijama mogu živjeti mnogo duže. Najduži zabilježeni vijek divlje mačke iznosi 26 godina. Da bi domaća mačka živjela duže, dobro je da ne izlazi često na dan (najbolje je da van izlazi povremeno), zbog toga što se time smanjuje rizik od ogrebotina u borbi i izloženost bolestima koje mogu zahvatiti domaću mačku. Uobičajeni životni vijek za populaciju mačaka bez ljudske pažnje i njege je različit, ovisno o spolu mačke, tako da životni vijek u mužjaka iznosi 1,4 do 3,2 godine, a u ženki 3,3 do 4,2 godine.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka#Osjetila

Domaća mačka

Domaća mačka (Felis silvestris forma catus), kućna mačka ili najčešće mačka je mali mesožder iz porodice mačaka. Prvobitno potječe od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina.
Mačka spada među najomiljenije kućne ljubimce. 69 milijuna mačaka živi u američkim domovima  gdje su vrlo popularne, dok u cijelom svijetu živi preko 600 milijuna mačaka.


Postoji veliki broj raznih pasmina domaćih mačaka, rasnih i običnih, ali postoje i bezrepe ili bezdlake mačke, zbog mutacije. Naziv domaća mačka koristi se za sve mačke koje manje-više "dobrovoljno" žive u direktnom kontaktu s ljudima i smatra se da su se svojevoljno pripitomile jer su u blizini ljudskih nastambi lako dolazile do plijena (kao što su miševi). Razlikuju se od divljih mačaka (lakše su građe i manje agresivne) i velikih mačaka (manje su i mogu mijaukati, za razliku od većine velikih mačaka). One su vješti grabljivci i veoma su inteligentne životinje. Neke od njih se mogu naučiti (katkad mogu naučiti i same) pokretati jednostavnije mehanizme, poput kvake na vratima ili ručice na vodokotliću. Mačke komuniciraju glasom (mijaukanjem), predenjem, frktanjem, režanjem i škljocanjem, kao i govorom tijela. Mačke koje žive u grupama koriste kombinaciju glasova i govora tijela za međusobno sporazumijevanje.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka

Seychellois kratkodlaka i dugodlaka mačka

Kratkodlake i dugodlake Seychelloise nije nova pasmina unutar IV kategorije, već inačica sijamaca. One su samo nova varijanta boje. To su vrlo dražesno obojene mace, koje unutar svojih tipičnih oznaka kao i po tijelu, imaju bijele mrlje. Poznata engleska uzgajivačica lady Patricia Turner započela je sa eksperimentalnim radom još 1980 godine. Praroditelj Seychelloise bila je sijamska mačka sa bijelim capama. Mnogi uzgajivači diljem svijeta radili su desetke godina na razvoju te dražesno obojene “bikolor” sijamske mačke. FIF-e je 2005 priznala tu novu boju pod nazivom Seychelloise. CFA i TICA priznaju taj varijetet još 1998 godine .


Sve ove pasmine imaju isti standard. Idealna mačka je vitka, elegantna, dugih zašiljenih linija, gipka i mišićava. Srednje veličine.
GLAVA: oblik srednje veličine u ravnoteži sa tijelom, klinastog oblika s ravnim linijama. Klin počinje na nosu i širi se jednolično ravnim linijama na obje strane prema ušima. Linije ne smiju biti prekinute sa “wiskers break”. Lubanja gledana iz profila je koveksna. Nos dugačak i ravan, bez prekida od čela do vrha, njuška uska, brada/čeljust srednje velika, vrh brade čini okomitu crtu sa vrhom nosa.
UŠI: velike i zašiljene, široke na osnovi, smještene tako da produžuju liniju klina.
OČI: srednje veličine, ne smiju biti preduboko smještene ni izbočene, bademastog oblika, blago ukošene prema nosu i u skladu sa linijom klina. boja: BAL/SIA: čista, jasna i sjajna intenzivno plava. OLH/OSH: blistavo zelena.
TIJELO: dugačko, vitko, mišićavo, skladno i elegantno. Dugačak i vitki vrat. Ramena ne smiju biti šira od bokova.
NOGE: Duge i vitke u skladu sa tijelom. Šape: malene i ovalne. REP: dugačak, tanak također i na osnovi sužava se prema vrhu.
KRZNO OSH/SIA: vrlo kratko, nježno, sjajno, svileno i pripijeno uz tijelo.
BAL/OLH: svileno i nježno, srednje dugačko na tijelu, sa ovratnikom na leđima i nešto grublje ( poput perja), bez podkrzna.
Boja BAL/SIA: Oznake: maska na licu, oznake na ušima,nogama i repu.
Boja oznaka mora biti jednolična. Maska ne smije preči preko gornjeg dijela lubanje. Vezana je tragovima obojenja za uške. Boja tijela je jednolična i u jasnom kontrastu sa bojom oznaka, dozvoljeno je blago osjenčanje na bokovima. OLH/OSH: jednolična bez tragova uzorka ili osjenčanja kod jednobojnih varijeteta, brkovi i obrve moraju biti u skladu sa bojom tijela.
Priznate boje kod BAL/SIA: bijela, crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem, boja cimeta, fawn i sve te u kornjačevini i sa uzorkom. Mačke sa uzorkom imaju kodu 21-nespecifična tigrasta. Napomena: kod crvene i krem boje blijede pruge na glavi, nogama i repu, ne uzimaju se kao greška. Bijela SIA w 67 naziva se još”Foreign White”..
Priznate boje kod OLH/OSH: crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem, boja cimeta, fawn, sve ove boje u kornjačevini, te zadimljene, te sa uzorkom i srebrene sa uzorkom. U kombinaciji sa bijelom bojom imamo: van, harlekin i bikolor, sve ove zadimljene, sa uzorkom i srebrne sa uzorkom.
Napomena: crna boja naziva se još “Ebony”, čokoladna “Havana”, lila “Lavender”. Srebrna osnovna boja na korijenu dlake može izbijati i na površinu.


Peterbald mačka

Pasmina je rezultat experimentalnog parenja pasmina Don Sphynx i Orijentalne mačke. Pasmina je nastala 1994 godine u Petersburgu u Rusiji. U Rusiji je priznata od WCF-a 1996,a u FIFe 2011.

Pertebold je izgledom potpuno odgovara Orijentalnoj i Sijamskoj mački samo što je bez dlake.kod uzgoja dozvoljeno je parenje sa orijentalnom i sijamskom mačkom. U leglima iz te kombinacije se pojavljuju mačići sa kratkom dlakom i bez dlake.


TIJELO: Tijelo mačke je izduženo ,mišićavo,elegantno,na dugim elegantnim nogama.glava je izduženog klinastog oblika.nos u profilu je ravan. Oči su bademastog oblika ,ukošene,uši velike i dobro razmaknute
REP: Rep je dugačak i u proporciji sa tijelom. Po temperamentu je vrlo društven,znatiželjan,komunikativan. Standard je isti kao i za sijamske i orijentalne mačke.izuzev kod opisa krzna i kože.
KOŽA i NABORI: Koža je tanka a nabori se nalaze oko njuške,između ušiju i na ramenima. Poželjna je potpuno gola koža . Nailazimo na tri oblika kože:potpuno bez dlake,Flock-rezidualna dlake dužine o 2mm te Brush-sa kovrčavim oštrim kratkim krznom(2mm).,sa golim mjetima na glavi, ramenima i gornjem dijelu leđa. Priznate su sve boje,uzorci i kombinacije sa bijelom bojom Brush varijante ne mogu dobiti certifikat,ali su dozvoljene u uzgoju.


Sijamska mačka

Sijamska mačka je vrlo stara pasmina domaće mačke, prepoznatljiva po karakterističnoj svijetloj jednobojnoj dlaci s tamnijim obilježjima u boji (pointed).
Sijamska mačka porijeklom je iz područja Sijama, današnjeg Tajlanda. Ova je pasmina bila štovana u hramovimabudističkih svećenika, a bila je prisutna i na dvoru sijamskog kralja. Pretpostavlja se da je nastala prije više od 500 godina, u Europu je stigla u drugoj polovini 19. stoljeća. Sijamska mačka je prva orijentalna pasmina koja je još od početka 20. stoljeća postala vrlo popularna, kako u Europi tako i u Americi
Sijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama, i duguljastu glavu.
U novije doba se razvijaju u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske mačke, koje se nazivaju tradicionalni tip.
Škiljavost koja se u prošlosti smatrala uobičajenom karakteristikom, danas se smatra nedostatkom.
Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno 'pričljive'. Uglavnom imaju dugi životni vijek.

  • Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
  • Glava: duguljasta, izdužena prema njuški, s ravnim, dugačkim nosom
  • Oči: Velike, ukošene, orijentalnog oblika, duboke plave boje
  • Uši: vrlo velike, nastavljaju vanjsku liniju lica
  • Rep: dugačak, sužava se prema vrhu, prema vrhu rep čvornat
  • Dlaka: kratka i mekana, bez poddlake
  • Boje: boja tuljana , čolokadna, plava i ljubičasta u obilježjima.
Prihvaćaju se i neke boje kratkodlakih mačaka, s obilježjima. Nove boje i tobi (tabby) uzorak prihvaćeni su u novije vrijeme.

Orijentalna dugodlaka i kratkodlaka mačka

Orijentalna kratkodlaka pasmina nastala je sredinom 20.stoljeća u Velikoj Britaniji.
Kao i sijamska mačka, orijentalna kratkodlaka mačka (ili OSH) podrijetlom je iz toplih krajeva Orijenta. Među ranim primjercima sijamske mačke koji su pristigli u Europu pretkraj 19.stoljeća bile su i mačke 'čokoladne' boje, no početkom 20.stoljeća je britanski Klub uzgajivača sijamskih zabranio sve mačke koje nemaju plavu boju očiju.
Broj ovih mačaka se smanjio, a do polovice 20.stoljeća više nije bilo originalnih mačaka na Orijentu koje se ranije uvozilo. Britanski uzgajivači su ipak radili na mačkama drugih boja, te je 1957 . godine priznata kestenjasta boja.
U Americi je 1973 . godine najveća felinološka asocijacija CFA (Cat Fanciers' Association) priznala pasminu pod nazivom 'orijentalna kratkodlaka'.
Orijentalna kratkodlaka je uvelike nalik sijamskoj mački, s izuzetkom različite boje krzna. Po naravi su društvene, odane, znatiželjne, 'pričljive' i zahtjevne, potrebno im je mnogo aktivnosti. Uglavnom imaju dugi životni vijek, premda pojedine pate od nasljednih srčanih problema.

Tjelesna obilježja

  • Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
  • Glava: izdužena, oblika trokutastog klina
    Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
  • Oči: Ukošene, velike, zelene boje
  • Uši: velike, široke u bazi
  • Rep: dugačak, sužava se prema vrhu
  • Dlaka: kratka, sjajna i mekana
  • Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja. Može biti jednobojna, osjenčana, višebojna, dvobojna ili s tabby uzorkom dlake.