Seychellois kratkodlaka i dugodlaka mačka

Kratkodlake i dugodlake Seychelloise nije nova pasmina unutar IV kategorije, već inačica sijamaca. One su samo nova varijanta boje. To su vrlo dražesno obojene mace, koje unutar svojih tipičnih oznaka kao i po tijelu, imaju bijele mrlje. Poznata engleska uzgajivačica lady Patricia Turner započela je sa eksperimentalnim radom još 1980 godine. Praroditelj Seychelloise bila je sijamska mačka sa bijelim capama. Mnogi uzgajivači diljem svijeta radili su desetke godina na razvoju te dražesno obojene “bikolor” sijamske mačke. FIF-e je 2005 priznala tu novu boju pod nazivom Seychelloise. CFA i TICA priznaju taj varijetet još 1998 godine .


Sve ove pasmine imaju isti standard. Idealna mačka je vitka, elegantna, dugih zašiljenih linija, gipka i mišićava. Srednje veličine.
GLAVA: oblik srednje veličine u ravnoteži sa tijelom, klinastog oblika s ravnim linijama. Klin počinje na nosu i širi se jednolično ravnim linijama na obje strane prema ušima. Linije ne smiju biti prekinute sa “wiskers break”. Lubanja gledana iz profila je koveksna. Nos dugačak i ravan, bez prekida od čela do vrha, njuška uska, brada/čeljust srednje velika, vrh brade čini okomitu crtu sa vrhom nosa.
UŠI: velike i zašiljene, široke na osnovi, smještene tako da produžuju liniju klina.
OČI: srednje veličine, ne smiju biti preduboko smještene ni izbočene, bademastog oblika, blago ukošene prema nosu i u skladu sa linijom klina. boja: BAL/SIA: čista, jasna i sjajna intenzivno plava. OLH/OSH: blistavo zelena.
TIJELO: dugačko, vitko, mišićavo, skladno i elegantno. Dugačak i vitki vrat. Ramena ne smiju biti šira od bokova.
NOGE: Duge i vitke u skladu sa tijelom. Šape: malene i ovalne. REP: dugačak, tanak također i na osnovi sužava se prema vrhu.
KRZNO OSH/SIA: vrlo kratko, nježno, sjajno, svileno i pripijeno uz tijelo.
BAL/OLH: svileno i nježno, srednje dugačko na tijelu, sa ovratnikom na leđima i nešto grublje ( poput perja), bez podkrzna.
Boja BAL/SIA: Oznake: maska na licu, oznake na ušima,nogama i repu.
Boja oznaka mora biti jednolična. Maska ne smije preči preko gornjeg dijela lubanje. Vezana je tragovima obojenja za uške. Boja tijela je jednolična i u jasnom kontrastu sa bojom oznaka, dozvoljeno je blago osjenčanje na bokovima. OLH/OSH: jednolična bez tragova uzorka ili osjenčanja kod jednobojnih varijeteta, brkovi i obrve moraju biti u skladu sa bojom tijela.
Priznate boje kod BAL/SIA: bijela, crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem, boja cimeta, fawn i sve te u kornjačevini i sa uzorkom. Mačke sa uzorkom imaju kodu 21-nespecifična tigrasta. Napomena: kod crvene i krem boje blijede pruge na glavi, nogama i repu, ne uzimaju se kao greška. Bijela SIA w 67 naziva se još”Foreign White”..
Priznate boje kod OLH/OSH: crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem, boja cimeta, fawn, sve ove boje u kornjačevini, te zadimljene, te sa uzorkom i srebrene sa uzorkom. U kombinaciji sa bijelom bojom imamo: van, harlekin i bikolor, sve ove zadimljene, sa uzorkom i srebrne sa uzorkom.
Napomena: crna boja naziva se još “Ebony”, čokoladna “Havana”, lila “Lavender”. Srebrna osnovna boja na korijenu dlake može izbijati i na površinu.


Peterbald mačka

Pasmina je rezultat experimentalnog parenja pasmina Don Sphynx i Orijentalne mačke. Pasmina je nastala 1994 godine u Petersburgu u Rusiji. U Rusiji je priznata od WCF-a 1996,a u FIFe 2011.

Pertebold je izgledom potpuno odgovara Orijentalnoj i Sijamskoj mački samo što je bez dlake.kod uzgoja dozvoljeno je parenje sa orijentalnom i sijamskom mačkom. U leglima iz te kombinacije se pojavljuju mačići sa kratkom dlakom i bez dlake.


TIJELO: Tijelo mačke je izduženo ,mišićavo,elegantno,na dugim elegantnim nogama.glava je izduženog klinastog oblika.nos u profilu je ravan. Oči su bademastog oblika ,ukošene,uši velike i dobro razmaknute
REP: Rep je dugačak i u proporciji sa tijelom. Po temperamentu je vrlo društven,znatiželjan,komunikativan. Standard je isti kao i za sijamske i orijentalne mačke.izuzev kod opisa krzna i kože.
KOŽA i NABORI: Koža je tanka a nabori se nalaze oko njuške,između ušiju i na ramenima. Poželjna je potpuno gola koža . Nailazimo na tri oblika kože:potpuno bez dlake,Flock-rezidualna dlake dužine o 2mm te Brush-sa kovrčavim oštrim kratkim krznom(2mm).,sa golim mjetima na glavi, ramenima i gornjem dijelu leđa. Priznate su sve boje,uzorci i kombinacije sa bijelom bojom Brush varijante ne mogu dobiti certifikat,ali su dozvoljene u uzgoju.


Sijamska mačka

Sijamska mačka je vrlo stara pasmina domaće mačke, prepoznatljiva po karakterističnoj svijetloj jednobojnoj dlaci s tamnijim obilježjima u boji (pointed).
Sijamska mačka porijeklom je iz područja Sijama, današnjeg Tajlanda. Ova je pasmina bila štovana u hramovimabudističkih svećenika, a bila je prisutna i na dvoru sijamskog kralja. Pretpostavlja se da je nastala prije više od 500 godina, u Europu je stigla u drugoj polovini 19. stoljeća. Sijamska mačka je prva orijentalna pasmina koja je još od početka 20. stoljeća postala vrlo popularna, kako u Europi tako i u Americi
Sijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama, i duguljastu glavu.
U novije doba se razvijaju u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske mačke, koje se nazivaju tradicionalni tip.
Škiljavost koja se u prošlosti smatrala uobičajenom karakteristikom, danas se smatra nedostatkom.
Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno 'pričljive'. Uglavnom imaju dugi životni vijek.

  • Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
  • Glava: duguljasta, izdužena prema njuški, s ravnim, dugačkim nosom
  • Oči: Velike, ukošene, orijentalnog oblika, duboke plave boje
  • Uši: vrlo velike, nastavljaju vanjsku liniju lica
  • Rep: dugačak, sužava se prema vrhu, prema vrhu rep čvornat
  • Dlaka: kratka i mekana, bez poddlake
  • Boje: boja tuljana , čolokadna, plava i ljubičasta u obilježjima.
Prihvaćaju se i neke boje kratkodlakih mačaka, s obilježjima. Nove boje i tobi (tabby) uzorak prihvaćeni su u novije vrijeme.

Orijentalna dugodlaka i kratkodlaka mačka

Orijentalna kratkodlaka pasmina nastala je sredinom 20.stoljeća u Velikoj Britaniji.
Kao i sijamska mačka, orijentalna kratkodlaka mačka (ili OSH) podrijetlom je iz toplih krajeva Orijenta. Među ranim primjercima sijamske mačke koji su pristigli u Europu pretkraj 19.stoljeća bile su i mačke 'čokoladne' boje, no početkom 20.stoljeća je britanski Klub uzgajivača sijamskih zabranio sve mačke koje nemaju plavu boju očiju.
Broj ovih mačaka se smanjio, a do polovice 20.stoljeća više nije bilo originalnih mačaka na Orijentu koje se ranije uvozilo. Britanski uzgajivači su ipak radili na mačkama drugih boja, te je 1957 . godine priznata kestenjasta boja.
U Americi je 1973 . godine najveća felinološka asocijacija CFA (Cat Fanciers' Association) priznala pasminu pod nazivom 'orijentalna kratkodlaka'.
Orijentalna kratkodlaka je uvelike nalik sijamskoj mački, s izuzetkom različite boje krzna. Po naravi su društvene, odane, znatiželjne, 'pričljive' i zahtjevne, potrebno im je mnogo aktivnosti. Uglavnom imaju dugi životni vijek, premda pojedine pate od nasljednih srčanih problema.

Tjelesna obilježja

  • Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
  • Glava: izdužena, oblika trokutastog klina
    Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
  • Oči: Ukošene, velike, zelene boje
  • Uši: velike, široke u bazi
  • Rep: dugačak, sužava se prema vrhu
  • Dlaka: kratka, sjajna i mekana
  • Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja. Može biti jednobojna, osjenčana, višebojna, dvobojna ili s tabby uzorkom dlake.

Balineška mačka

Balineške mačke su pametne, slatke i zabavne. Kao i sijamske, poznate su po svojoj sposobnosti komuniciranja, ponekad je to i non-stop pa ove mačke nisu za svakoga. Vrlo su društvene, jako su osjećajne ako niste dobro raspoloženi, pa će učiniti sve da vas razvesele.
Vrlo su brzi skakači i vole biti na vašim ramenima. Vole se igrati i lako će te ih naučiti igrati hvatanja, pa će vam dodavati loptu ili igračke kako bi im opet bacili. Zabavljati će vas svojim budalaštinama, ali će vas i mnogo voljeti. Kada traže pozornost znaju biti jako uporne, ali svejedno imaju svoje dostojanstvo.

Dugodlaki mačići se počeli spontano pojavljivati u ranim 1900-tim godinama u sijamskom kratkodlakom leglu. Neki uzgajivači tvrde da je uveden gen za dugu kosu u Europi nakon Prvog svjetskog rataSijamske mačke su gotovo uništene kao europska pasmina nakon rata (kao i druge pasmine), uzgajivači su nakon ratova koristili druge pasmine kako bi se loze pomladile.
Ostali uzgajivači vjeruju kako se gen za dugu kosu pojavilo mutacijom, što je također moguće. Oko obe dvije teorije je bilo spora jer je svaka imala svoje zagovornike, ali i nitko ne zna sigurno koja je teorija točna.

Dugokose sijamske mačke su registrirane 1928. godine, a tek 1940. godine su se uhvatili ozbiljno uspostavljati pasminu. U to vrijeme, nekoliko je uzgajivača počelo radit s dugodlakim mačkama koje su rođene u čistokrvnom sijamskom leglu.
Helen Smith im je dala ime po plesačima s otoka Bali zbog gracioznih pokreta i njegovane linije. Mnogi uzgajivači sijamskih mačaka nisu vjerovali kako je balineška mačka nastala prirodnom mutacijom, a Helen Smith i Sylvia Holland su radile na razvoju ove pasmine.


OPĆENITO:Balineška mačka je vitka mačka su dugom zašiljenom linijom, vrlo okretna, ali i snažna i mišićava.
TIJELO:Srednje veličine, graciozno i dugo, vrat dug i tanak.
GLAVA:Duga, srednje veličine, ravna lubanja, fina i klinasta njuška, brada i čeljust su srednje veličine, nos dugačak i ravan.
UŠI:Izrazito velike, istaknute, u korijenu široke.
OČI:Bademastog oblika, srednje veličine, uglavnom plave boje.
REP:Dug i tanak.
DLAKA:Srednje duljine, svilenkasta, priljubljena uz tijelo, dlaka na repu se širi poput perjanice.
BOJA:Bijela, čokoladna, plava i lila.

DON SPHYNKS mačka

Ova pasmina nastala je prirodnom mutacijom.Prvi puta se je pojavila u okolini Rostov-a na Donu u Rusiji.Malo mače lutalicu našla je na ulici gdja Elena Kavalova,te kako je mačić bio bez dlake mislila je da je bolestan pa ga je uzela da ga izliječi.
Međutim mače je bilo potpuno zdravo i normalno se je razvijalo.Elena je dala mačiću ime Varvara ,Svi koji su ga vidjeli mislili su da je to Sphynx zbog velike sličnosti sa već tom poznatom pasminom.Kako je mače odrastalo dolazile su do izražaja sve veće razlike između te dvije mačke.
Razlike između DPS i SPHsu se očitovale u obliku glave.oblika očiju, te punašnog i zaobljenog trbuha.,koji je tipičan za SPH. Varvara je omacila mačice bez dlake i tako je počeo razvoj te pasmine
Priznata je 1997 u WCF-u,a 2010 u FIFe. DPS je vrlo inteligentna mačka,jako vjerna vlasniku,razigrana i živahna.
Pogodna je za osobe koje su alergične na dlaku.Mačku treba jednom tjedno kupati jer se dosta znoji,te ima intenzivan miris.Također je treba dobro hraniti kako bi nadoknadila gubitak topline jer nema dlake.
Pasmina je otporna na bolesti,ali je treba čuvati od sunca i hladnoće DPS je srednje velika mišićava mačka,velikih ušiju bademastih očiju i jedinstvenog oblika šapa.


GLAVA: Klinastog oblika ,nešto duža nego široka,njuška dobro razvijena, izraženih obrva,plosnata čela,izraženih obraza. Nos srednje dug i ravan,sa zaobljenjem prema čelu. Njuška dobro razvijena,srednje dužine,,snažne brade,kovrčavih brkova
UŠI: velike lagano se sužavaju prema zaobljenim vrhovima,unutrašnja strana uške potpuno bez dlake.smještene su visoko na glavi i lagano nagnute prema naprijed.Vanjska linija uške slijedi liniju glave.Razmak između ušiju nije veći od širine uha.
OČI: Bademastog oblika, lagano ukošene,srednje veličine,otvorne ,živahne,sjajne Boja očiju prilagođena ,boji kože.
VRAT: srednje dužine,snažan ,mišićav,zaobljena oblika,posebno snažan kod mužjaka
TIJELO: srednje dugačko,čvrsto i mišićavo,širokih zaobljenih prsiju ,snažnih ramena i leđa,širokih bokova
NOGE: srednje dužine i srednje snažne u proporciji prema tijelu,stražnje noge nešto duže od prednjih.Šape ovalne sa izražajnim prstima tz.”majmunski prsti”
REP: vitak,širi na osnovi i sužava se prema vrhu.,proporcionalan tijelu,Vrh repa može biti pokriven sa mekanim ,priljubljenim lagano kovrčavim krznom
KRZNO: tijelo izgleda potpuno bez dlake, koža je elastična i puna nabora,posebno na glavi,njuški,ušima,oko ramena,nogama i trbuhu.nabori ne smiju biti prenaglašeni kako ne bi utjecali na normalan život mačke.Rep može biti prekriven sa pojedinačnim dlačicama, dozvoljava se ponešto oštrih dlačica oko njuške i ušiju i na nogama . DPS se može dolazi u tri oblika.:Potpuno bez dlake;,Flock-sa nešto rezidualne dlake ne dulje od 2mm,te dlakavi”Brush” sa kovrčavim kratkim oštrim krznom(2mm) ,sa golim mjestima na glavi i u području ramena. Priznate su sve boje i crteži,i kombinacijama sa bijelom boje. Brush varijante registriraju se kao DPS x*br i ne mogu dobiti certifikat,ali su dozvoljene u uzgoju.


Sfinks mačka

Sfinks nije rezultat genetskih manipulacija već prirodne i spontane genetske mutacije. Odsustvo dlaka je nasljedno i gen koji ga određuje je recesivan. Prva saznanja o postojanju bezdlakih mačaka datira iz vremena Asteka.


Koža, iako na izgled gola, pokrivena je finim pahuljastim dlačicama. Slična “jelenjoj koži”, jako topla i nježna pruža ugodan osjećaj na dodir. Nabrana je na glavi, vratu i ramenima. Dlaka se može pojaviti na ušima, njušci, nogama, repu i scrotumu. Brci su prisutni ili potpuno odsutni. Sve boje kože i očiju su priznate. Glava je nešto duža nego šira sa plosnatim čelom i istaknutih jagodica. Njuška je široka, kratka i jako zaobljena sa pregibom na profilu. Oči su velike i jako ekspresivne, oblika limuna, ukošene i jako razmaknute. Uši su velike, nisko smještene i široke na osnovi. Vrat je dug, u luku i mišićav. Tijelo je srednje veličine, mišićavo i proporcionalno, širokih prsa i okruglog trbuha. Noge su vitke, duge i mišićave. Prednje su razmaknute i nešto kraće od stražnjih. Šape sa dugačkim i tankim prstima podsjećaju na ruke a njeni jastučići posebno debeli daju dojam kretanja po zračnim jastucima. Rep, dug, vitak, oblika biča, sužava se od osnove prema vrhu (“rep štakora”).


Najvažnije osobitosti Sfinksa su njegov izgled bez dlake i njegov savršen karakter. Njegova privlačna mala ličnost i njegova iznenađujuća inteligencija čine mu reputaciju najinteligentnije, najdražesnije, najsrdačnije, naj …, naj … mace. Predstavlja kombinaciju mačke, psa, majmuna i djeteta. Sfinks je jedinstveno i idealno društvo. Jako je lukav i vragolast. Beskrajno znatiželjan, želi uvijek sve vidjeti i sve znati. Vodi razgovor s vama, sluša vas i priča vam. Nemoguće mu je reći ne. Smiješan je i veseo, najmanja sitnica ga zabavlja. Ako ga ignorirate on vam donosi svoje igračke ili na bilo koji drugi način traži vašu pažnju. Vrlo osjećajan, ima potrebu za svu vašu ljubav. Neumoran u predenju i traženju maženja, stalno je uz vas. On je privržen prijatelj i nikad agresivan, koji mrzi samoću.

Somalijska mačka

Somali je zapravo poludugodlaka abesinka. Ime je dobila po Somaliji, ali to nema veze sa porijeklom te mačke.
Uzgojena je u SAD-u početkom 20 stoljeća, a nastala je križanjem abesinke i perzijske mačke od koje je naslijedila gen za dugu dlaku. Uzgoj joj je bio prilično ograničen sve do 1978 godine, kada je priznata od CFA. Kasnijih godina točnije od 1982 priznata je i sa strane FIF-e .


Od tada počinje intenzivniji uzgoj somali mačke u čitavom svijetu. Uzgajivači još uvijek daju prednost abesinskoj mački zbog izražajnije boje krzna, premda je krzno somali mačke također aguti boje.
Somali je atraktivna i graciozna mačka, živahne naravi i treba joj dosta prostora. Unatoč svome poludugom krznu, teško podnosi hladnoću. Po prirodi je nepovjerljiva, i zato vlasnik treba uložiti puno truda da je dobro upozna.
Odnos se gradi postepeno jer nije previše mazna i dosta je samostalna. Krzno joj je gusto, mekano i svileno, a oko vrata ima ovratnik te čuperke na ušima i hlačice na stražnjim nogama. Na leđima je krzno nešto kraće.
Cijelo tijelo je jednolično aguti obojeno. Rep joj je dugodlak. Uzgaja se u svim bojama kao i abesinska mačka.
Standard je isti kao i u abesinke. Razlika je jedino u dužini dlake. Mačići se rađaju tamnog krzna, koje vremenom posvijetli. Potpuni razvoj boje i tikinga može trajati do dvije godine, kada krzno poprima konačnu boju.

GLAVA: oblik – klinasta, srednje veličine, širokog čela, mekanih i skladnih obrisa, u profilu blago zakrivljena, nos srednje dugačak, u profilu blago uleknut, ne smije biti ravan niti imati stop, brada izražena i dobro razvijena, njuška blago zašiljena, poželjan je blagi urez za oblikovanje njuške, “pinch”je greška.
UŠI: relativno velike, široke u osnovi, vršci lagano zaobljeni, sa otiskom palca, na vršcima su poželjni čuperci dlake, dobro su razmaknute na lubanji.
OČI: velike, bademaste, razmaknute, blistave, izražajne, jasne, intenzivne boje. Boja :ambre, zelene ili žuta,¸obrubljene sa bojom tickinga
TIJELO: srednjeg stasa, srednje dugo, jako, gipko, spretno i mišićavo, skladnog vrata.
NOGE: žilave, elegantne i duge u ravnoteži sa tijelom, šape malene i okrugle.
REP: ABY/SOM prilično dugačak, širi na osnovi sužava se prema vrhu. SOM: mora biti dobro obrašten.
KRZNO sastav SOM: izuzetno nježno , vrlo gusto, i mekano u dodiru, srednje dugo izuzev na ramenima gdje je nešto kraće. Prednost imaju mačke sa raskošnim ovratnikom i hlačicama.

Skoke mačka

Pasmina Sokoke porijeklom je iz pokrajina Sokoke u Keniji.Tamo živi slobodno u divljini.Starosjedioci je zovu Kadzonzo.Obožava penjanje i visine tako da najveći dio vremena provodi penjući se po drveću.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća engleskinja Jeni Slater boravi u Keniji gdje je i upoznala tu mačku.Zavolila je tu macu kao kućnog ljubimca,.pripitomila je majku sa mačićima te započinje uzgoj te mace.


Osamdesetih godina prošlog stoljeća uvozi ih u Englesku i započinje intenzivan uzgoj. Pasmini daje naziv Afrička kratkodlaka mačka.Surađuje sa uzgajivačima iz Danske i pasmina je priznata 1992 u Danskoj,a zatim i u ostalim zemljama.FIFe priznaje pasminu 1993.,i tada pasmina dobiva naziv Sokoke prema pokrajini iz koje potječe .
Uzgoj pasmine je kompliciran zbog podneblja iz kojega potječe, pa tu pasminu dosta rijetko viđamo.Mačka je po temperamentu vrlo aktivna,dobar je plivač i vrstan penjač.Dobro se prilagođava na život u kući ,ali nadasve voli slobodu i mogućnost da se penje.

GLAVA: oblik modificirani klin, nešto manja o odnosu na tijelo. Profil: vrh lubanje gotovo plosnata, nos srednje dugi, ravan, kratak i blago zakrivljen prijelaz između nosnog hrpta i čela, široki, razmjerno odsječen na kraju jagodične kosti visoke i naglašene, jastučići za brkove dobro naznačeni, brada snažna i široka, u liniji sa vrhom nosa.
UŠI: srednje veličine, široke na osnovi, vrhovi blago zaobljeni, poželjni čuperci dlake na vršcima. Smještene srednje visoko. Razmak između ušiju je širina jednog uha.
OČI: velike široko razmaknute prema nosu blago ukošene, bademaste. Blistajuće i izražajne. Boja :jantarna do svijetlo zelena. Obrubljene sa istom bojom kao i na tamnim dijelovima uzorka.
TIJELO: srednje veličine, vitko, mišićavo, kosti snažne građe, dobro razvijenog i istaknutog prsnog koša.
NOGE: duge, vitke, mišićave. Stražnje noge duže od prednjih,stražnje noge su pod kutom, to je značajno za tu pasminu. Šape ovalne.
REP: srednje dužine sužava se prema vrhu.
KRZNO: vrlo kratko, pripijeno uz tijelo ,sjajno, vrlo malo podkrzna ili ga gotovo nema. Boja: sva osjenčanja kao kod crnog “tabby”. Uzorak: mramorasto tigrasti. Nosno ogledalo ciglasto-crvene boje obrubljeno bojom uzorka. Jastučići na nogama crni ili seal. GREŠKE: orijentalni tip glave, izraženi stop, “pinch”, kratki debeli vrat, zbijeno tijelo, manjak elegancije.




Snowshoe

GLAVA: oblik široki modificirani klin, blago zaobljenog oblika. Srednje dužine u skladu sa tijelom. Vrh glava blago zaobljen, čelo blago plosnato, istaknutih jagodičnih kostiju zaobljenog oblika, nos ravan, srednje dužine u skladu sa ostalim dijelom glave. Blago nagnut prema čelu u profilu pokazuje dvije zasebne ravnine njuška duga, ne preširoka, ne špicasta niti četvrtasta, mekanog i blagog prijelaza između njuške i obraza, jake brade.

UŠI: široke na osnovi, blago zaobljenih vrhova, srednje do srednje velike u skladu sa tijelom. Produžuju oblik klina, oskudno obraštene, budnog izraza.

OČI: oblika oraha, nešto duže nego šire, ukošene prema osnovi uha, razmaknute jedno od drugog za širinu oka i ne smiju biti isturene. Vanjski kut oka mora biti u ravnini sa osnovicom uha. Izražajne su, sjajne, blistajuće plave boje.


TIJELO: dugo i čvrsto, srednje građe kostiju, srednje mišićavo. Vrat srednji u skladu sa tijelom. Okretno i uravnoteženo.

NOGE: Dobre dužine u odnosu na tijelo, srednje koštane građe. Stražnje noge nešto duže od prednjih, što ostavlja dojam da se linija leđa uzdiže prema natrag. Šape kratke, ovalna oblika.

REP: srednje dug do dugačak, širi pri dnu i sužava se prema vrhu.

KRZNO: kratko bez podkrzna, mekano i sjajno, pripijeno. Boja oznaka, uši, maske, nogu i repa mora biti jasno ograničena i u skladu sa bojom tijela. Brada može biti bijela. Boje oznaka odgovaraju boji varieteta ili jednoj od kombinacija sa bijelom bojom. Podbradnik na prsima ili ovratnik kao i bijela područja na trbuhu su normalni. Nosno ogledalo može biti ružičato, u boji oznaka, boje mesa ili šareno. Bijeli uzorak na nogama: prednje noge od prstiju do sredine noge, stražnje noge od prstiju do buta, dozvoljen je svaki udio bijele boje, ali sve četiri noge moraju biti bijele. Boja tijela: svjetlija od boje oznaka, svaka količina bijele boje je dozvoljena, na licu je poželjan crtež bijele boje u obliku obrnutog slova”V” noge moraju biti bijele. Priznate boje su: seal, plava, čokoladna, lila, crvena krem, cimet, fawn, iste u kornjačevini i sa tigrastim uzorkom. SNO x (n,a b,c,d,e,o,p,f,g,h,j,p,q,r/i te 21) dozvoljena primjena samo u uzgoju.


Ruska plava mačka

Preci ovih mačaka živjeli su u sjevernoj ruskoj luci na Bijelom moru, Arhangelsku.
Jednoliko plave, snažne, zdrave i otporne, privukle su engleske mornare koji su ih često trgovačkim brodovima donosili kući.
Već od 1875. god. postoje zapisi o izložbama na kojima su bile brojne ruske plave mačke tada još pod nazivom “arhangelske mačke”. Gospođa Carew Cox je prvi ozbiljni uzgajivač koji se uspio dovesti u vezu s ruskim plavim mačkama čak i danas priznate jednobojne kratkodlake mačke, posebno one plave.
Ipak, pri kraju 19. st ruska plava mačka nije bila potpuno definiranog izgleda budući je iz Rusije stizalo više elegantnih ali i nešto snažnijih i zdepastijih mačaka. Razlika je bila najočitija u kvaliteti dlake, vrlo su rijetke imale kvalitetu dlake sličnu današnjoj.


Na žalost tada su se sve plave mačke natjecale zajedno u istoj kategoriji i zdepastija britanska redovito je pobjeđivala elegantnu ruskinju. Tek od 1912. god. ruske mačke se ocjenjuju odvojeno od britanskih.
1918. god. dolazi do Ruske revolucije što rusku plavu mačku čini prilično nepopularnom pasminom u to vrijeme, te se do II svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina. Tek 1945. god. skupljeno je nekoliko mačaka ali zbog malog broja morala se u uzgoj uvesti nova pasmina. Izbor je pao na blue point sijamku ( sa plavim oznakama). Ova činjenica je uvjetovala ponovni brzi rast ruskih plavih mačaka, ali i promjenu u građi naravi. 1962. god. službeni standard gotovo se nije razlikovao od standarda orijentalnih plavih mačaka, čak je i gusta dlaka karakteristična za rusku plavu gotovo iščeznula.


1960. god. nekoliko engleskih uzgajivača pokušalo je i uspjelo odvojiti rusku plavu od orijentalne mačke. Ali nije samo u Velikoj Britaniji ova mačka privukla pažnju.Kasnih 40-tih ova mačke se uzgajala u Americi i skandinavskim zemljama.
Današnji uzgajivači vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih mačaka zaslužan za duboku zelenu boju očiju, a engleski za boju i kvalitetu dlake.
Zanimljivo je napomenuti da se i današnji standardi ruske plave razlikuju u raznim udrugama ne samo u građi tijela, nego i u boji. Naime, u Engleskoj, Australiji i New Zelandu dozvoljene si i druge boje.



Tijelo ruske plave mačke je čvrsto i mišićavo, ali uz to ipak elegantno i vitko. Šape su male, ovalne, noge su duge, a rep je vrlo dug i sužen pri vrhu. Najvažnije karakteristike ruske plave mačke nalazimo u obliku glave, te boji i strukturi dlake; naime prijelaz nosa u čelo mora biti ravan bez “stopa” (flat-topped skull) a profil nosa lagano izbočen. Oči su zelene bademastog oblika. Jedinstvena je i dlaka koja je dvostruka, kratka, gusta i svilena koja nikada ne smije biti previše polegnuta uz tijelo. Poželjne su što svjetlije nijanse plave boje, ali najvažnija je jednoličnost boje, te osobit srebrni sjaj. Kao kućni ljubimci nježnije su i rezerviranije od drugih kratkodlakih mačaka. Iako su živahne i razigrane uvijek su dostojanstvenog držanja. Glasaju se vrlo tihim mijaukom i u pravilu su vrlo privržene vlasniku što ih uz prirodnu skladnost, te gotovo nikakav gubitak vremena za održavanje dlake čini idealnim kućnim ljubimcem.
U Hrvatskoj je uzgoj ove pasmine prije desetak godina započela dr. Miroslava Stiplošek sa kvalitetnim izložbenim parom, te ukoliko želite možete bez problema pronaći izložbene ruske plave mačke i kod nas.



GLAVA:oblik kratak klin duga i plosnata lubanja. Konveksnog profila. Čelo i nos čine konveksni kut u visini obrva, čelo ravno,
nos ravan, jastučići za brkove jako naglašeni, brada jaka.
UŠI:velike i prilično zašiljene, široke na osnovi. Koža uške je tanka
i prozirna. Smještene su okomito na glavi.
OČI:velike, bademaste široko razmaknute, blistavo zelene boje.
TIJELO:dugačko, kosti srednje građe, skladnog izgleda i rasta.
NOGE:visoke i nježne građe, šape malene i ovalne.
REP:prilično dugačak i sužava se prema vrhu.
KRZNO:kratko, gusto i nježno, mekano, plišasto neznatno uzdignuto
od kože. Duplo krzno. Plavo-sive je boje sa srebrnastim sjajem (poželjna je srednje plavo-siva boja).
Nosno ogledalo plavo-sive boje, jastučići na šapama boje lavande.

Ocicat mačka

Ocicat djeluje na prvi pogled kao divlja mačka.međutim ona je nastala križanjem sijamske mačke ,abesinske mačke i američke kratkodlake mačke.Križanja tih pasmina imala su za cilj da se usavrši boja i uzorak sijamske tabby piont mačke.
Međutim rezultat svih ovih križanja je bio taj da je 1964 dobivena nova pasmina nazvana Ocicat. Službeno priznanje ove pasmine uslijedilo je 1996 od CFA,1987 pojavljuje se na izložbama,1988 TICA izdaje standard za Ocicat je uvezena u Europu 1989.,a 1992 priznata je u FIFe.
Unatoč svog pomalo divljeg izgleda ona, je vrlo mila i nježna i vrlo privržena mačaka Razigrana je i lako se prilagođava okolini,.vrlo je inteligentna i vjeran je pratilac svog vlasnika.




GLAVA:
oblik lubanja je klinastog oblika, sa blagim zakrivljenjem koje se proteže od njuške do obraza i jednim vidljivim usponom od hrbta nosa prema obrvama, njuška široka i dobro određena te podsjeća na četverokut, u profilu dugačka, brada i čeljust jaka sa čvrstom čeljusti i pravilnim zagrizom, jastučići brkova umjereni.
UŠI:
srednje velike, živahnog izraza, čuperci su poželjni, te ako postoje onda rastu okomito na vrhu uha.
Smještene su tako da čine gornji vanjski kut glave. Povuče li se zamišljena vodoravna crta preko obrva uši su smještene pod kutom od 45 stupnjeva.
OČI:velike, bademaste blago ukošene prema ušima, široko razmaknute. Dozvoljene su sve boje osim plave. Poželjna je izrazita i jaka boja.
TIJELO:prilično veliko, snažno, duboko i široko građeno, ne smije biti zdepasto. Jake građe kostiju, mišićavo atletskog izgleda.
Prsni koš dubok, sa blago savinutim rebrima. Leđa su vodoravna, blago uzdignuta prema stražnjim nogama, slabine gotovo ravna. Vrat izvinut u obliku luka i skladan.
NOGE:srednje dužine, mišićave i snažne u skladu sa tijelom.
Šape ovalne i kompaktne, veličina u skladu sa nogama.
REP:dugačak u odnosu prema tijelu sužava se prema vrhu. Vrh repa tamne obojen.
KRZNO:
Kratko, ravno, svilenkasto, blještavo sjajno pripijeno uz tijelo,ali dovoljno dugo da prikaže potrebe obojene pruge. Ne smije biti vunasto ni dugo. Boja krzna mora biti jasna i vesela. Najsvjetlije obojenje nalazimo na licu, oko očiju, bradi i donjoj vilici. Najtamnije je obojen vrh repa. Da bi se utvrdila prava boja krzna služimo se bojom na vrhu repa. Dobar kontrast boja je posebno
važan.
Ticking sve dlake osim onih na vrhu repa su prugaste; pruge su tamne a odvojene su sa svijetlom osnovnom bojom.
Uzorak je točkasto tigrasti, mora biti jasan i vidljiv sa svih strana. Na licu, nogama i repu je tamnije boje od onoga na tijelu. Osnovna boja na gornjoj strani tijela je nešto tamnija od one sa
donje strane tijela.Također brada i donja čeljust su svjetlije boje. Kod mačaka svjetlijih boja kontrast je slabiji.
Bodovi se oduzimaju kod presvijetlih i blijedih točka boja. Priznate boje su: crna, plava, čokoladno, cimet,fawn- točkasta, te ove boje u srebrenoj varijanti.
Ocicat je mačka sa tamnim točkama na svijetloj podlozi. Osim repa na svakoj dlaci nalazimo više obojenih pruga. Na mjestu gdje se te pruge sastaju stvara se točka u obliku otiska palca.